Sudbina Titovih muzeja u Velikom Trojstvu
Znamo li svoju povijest sačuvati od svojih vandala?
 
Tekst i foto: Gordana Sever

Nedavno je objavljena vijest da općina Veliko Trojstvo preuzima brigu o nekadašnjim objektima Titovog memorijalnog muzeja u tom mjestu. Kako je iz povijesti poznato, Josip Broz je s obitelji boravio u Velikom Trojstvu od 1921. do 1925. godine gdje je radio u mlinu Samuela Polaka. Tijekom boravka u Velikom Trojstvu u obitelji Broz rođeno je i dvoje djece - Zlatica i Hinko - koji su umrli. Sahranjeni su na mjesnom groblju gdje i danas postoji njihov grob. Postoji, dakako, i kuća u kojoj je bila trgovina i u kojoj je živjela obitelj Samuela Polaka, a u dvorišnom dijelu i obitelj Josipa Broza. I upravo kod te činjenice moramo stati i postaviti neka pitanja i izreći neke konstatacije, ali bez želje da polemiziramo s bilo kime. Josip Broz je povijesna ličnost. On je obilježio jedno vrijeme i jedno sada već prošlo razdoblje, ne samo na ovim balkanskim vjetrometinama već i daleko šire. Nadam se da me nitko neće proglasiti jugonostalgičarkom ako kažem da bi mi Hrvati konačno morali, kao i ostali narodi, naučiti živjeti sa svojom prošlošću. Ona je takva kakva je, postoje sasvim sigurno racionalni razlozi i objašnjenja svega što se dešavalo na ovim našim prostorima i zato pustimo onima koji su stručni da kažu zadnju riječ.
Neka povijesničari daju ocjene i Titovog vremena i svega onoga prije, ali i onoga što je bilo poslije. Najgore je kada političar počne “krojiti” povijest po svojoj mjeri. Moramo malo pogledati i oko sebe pa vidjeti kako to druge zemlje rade - ne zarađuju li Nijemci na Hitleru ili Talijani na Musoliniju, Španjolci na Franku i tako bi mogli nabrajati redom. No dakako, sve ima i svoju civilizacijsku mjeru, pa i to. Za života su Josipu Brozu podizani spomenici, pisani stihovi i izricane zakletve da bi ga se onda preko noći odrekli, a spominjanje njegovog imena bila je za neke javna sablazan. Ti neki bi najradije izbrisali svoju prošlost pa su nastojali izbrisati našu prošlost kao da sve počinje od njih. U svojim su nastojanjima zaboravili najbitniju činjenicu da narod koji nema prošlosti i nije narod. A uz to, pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman izuzetno je, i kao političar, lik i kao povjesničar i kao Hrvat cijenio Josipa Broza i njegovo djelo a njegovu bistu postavio je na najvidljivije mjesto.

Tri muzeja

No vratimo se Velikom Trojstvu i Titovim muzejima. U razgovoru s Božidarom Gerićem, direktorom Gradskog muzeja u Bjelovaru, saznajemo da se još tijekom prošle godine razgovaralo o tome da se objekti u Velikom Trojstvu dadu na brigu i upotrebu općini. Treba naglasiti da se zapravo radi o tri cjeline. Prva je etnografska zbirka koja se nalazila u prvobitnom objektu memorijalnog muzeja Josipa Broza. Naime, taj je objekat sagrađen 1972. godine i u njemu je prvobitno bila smještena povijesna zbirka o boravku Josipa Broza u Velikom Trojstvu. Kako saznajemo, Josip Broz je 1973. godine prilikom posjete Bjelovaru posjetio i Veliko Trojstvo. U knjizi “Tito u Bjelovaru” Stanislave Koprivica-Oštrić koja je izdana tim povodom navodi se između ostalog da je Tito bio zadovoljan postavom, ali da je kazao da to nije kuća u kojoj je on živio. Odveli su ga do kuće Samuela Polaka koja je nekada bila u vlasništvu Rudolfa Šingerbergera. Nakon te posjete čelnici tadašnje Općine Bjelovar odlučili su otkupiti tu kuću i u nju smjestiti povijesnu zbirku o boravku Josipa Broza u Velikom Trojstvu. Kupoprodajni ugovor s bivšim vlasnikom sklopljen je 16. svibnja 1978. godine, a vlasniku je plaćeno 920.000 ondašnjih dinara. Od tada se objekat uređuje a rješenjem Restauratorskog zavoda Hrvatske, objekat je stavljen pod zaštitu države i proglašen spomenikom kulture. To je zapravo drugi dio Titovih muzeja, a treći dio je etnookućnica koja se nalazi na mjestu nekadašnjeg mlina Samuela Polaka koji je izgorio 1938. godine. Godinu dana kasnije darovnim ugovorom sadašnji SIZ kulture daruje sve te nekretnine Gradskom muzeju Bjelovar. Spomen-kompleks upisan je u registar nepokretnih spomenika kulture kao Spomen kompleks u Velikom Trojstvu 24. veljače 1984. godine. Puni postav muzeja bio je od 1980. do pred kraj 1991. godine s time da je poseban akcent bio stavljen na život Josipa Broza u Velikom Trojstvu. Danas su i etnografska zbirka i zbirka o boravku Josipa Broza u Velikom Trojstvu pohranjene u spremištu Gradskog muzeja u Bjelovaru, zajedno s bistom Josipa Broza kipara Vojina Bakića.

Mještani čuvaju uspomenu

Tijekom Domovinskog rata, točnije od 1992. do 1997. godine, u objektima su bili smješteni prognanici iz Orašja. Kako smo već kazali, nakon nekoliko zajedničkih sastanaka i dogovora predstavnika Grada Bjelovara, Gradskog muzeja i Općine Veliko Trojstvo odlučeno je da Općina Veliko Trojstvo preuzme brigu o objektima. Kako smo saznali od načelnika općine Ivana Kovačića, objekat u kojem je bila etnografska zbirka planira se iskoristiti za ljekarnu koja nedostaje stanovnicima tog područja. Što se pak tiče samog objekta spomen-muzeja, on se ponajprije treba zaštititi od daljnjeg propadanja jer se radi o staroj zgradi koja je i pod zaštitom kao spomenik kulture. S obzirom da se radi o velikom prostoru kojem se ne može mijenjati namjena, jedan dio će se iskoristiti za rad kulturno-umjetničkog društva i udruga, a svoje mjesto tu će naći i mladi umirovljenici. U onom drugom dijelu objekta bit će prezentacija povijesti toga dijela Bilogore. Kako je istakao Božidar Gerić: - I Veliko Trojstvo ima svoju povijest, a i boravak Josipa Broza dio je te povijesti koju treba prezentirati uz jedan povijesni, objektivni sud. Neće to biti kao u vrijeme socijalizma, no povijesne činjenice ne smijemo zatajiti.

Dok smo pripremali ovaj tekst, posjetili smo i Veliko Trojstvo i porazgovarali s nekima od mještana. Nisu željeli pred objektiv foto aparata ali su kazali da nije dobro skrivati prošlost i tako se odnositi prema njoj. Čak smo u jednoj šupi uspjeli fotografirati portret Josipa Broza koji je netko tu ostavio (a netko se poput djeteta poigrao crvenom bojom), a uputili su nas i do groba Zlatice i Hinka koji netko od mještana još uvijek održava.

I što kazati na kraju? Želimo biti dio civiliziranog i razvijenog svijeta, pa se onda tako i ponašajmo. Uvijek imajmo na umu da oni koji ruše spomenike danas moraju računati da će sutra netko rušiti i njihove spomenike i mitove. Povijest je nešto dragocjeno, povijest je baština svakog naroda i cijele ljudske civilizacije i zato ju valja uvati. Svatko od nas može imati svoje mišljenje, ali povijesne činjenice su ono što trebaju tumačiti znalci i samo oni. Mi ih možemo prihvatiti ili ne, ali kao kulturan narod moramo ih poznavati, pogotovo ako su naše vlastite.